Monday, 29 November 2010

Dodik: Nema autonomije u svijetu koja bi sama sebe ukinula


dodik_bezbrizan_m"Kada bi se ostvarili ciljevi za unitarizacijom, onda bi takva BiH lako skliznula u islamsku državu, koju je u svojoj 'Islamskoj deklaraciji' najavio i promovirao Alija Izetbegović", rekao je Dodik, koji je i predsjednik SNSD-a.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je institucija visokog predstavnika svojim djelovanjem praktično uništila dijalog domaćih političara i onemogućila postizanje unutarnjeg konsenzusa u BiH.

"Od nečega što je trebalo da bude dio rješenja, visoki predstavnik, iza koga stoji veliki broj najmoćnijih država svijeta, postao je izvor gotovo svih problema u BiH", rekao je Dodik.

On je ocijenio da će BiH "stajati u mjestu" sve dok bilo koja od etničkih grupa u BiH u visokom predstavniku bude vidjela odvjetnika i sve dok neki budu mislili da će on nametanjem zakona ispunjavati njihove političke želje i zahtjeve.


dodik_izjave


"A svako stajanje u mjestu je u stvari nazadovanje. Uvjet za dogovor je vrlo jednostavan. Da za sto sjednu oni koji su dobili mandat naroda koji ih je birao. A ne međunarodni posrednici ili izaslanici, sa unaprijed pripremljenim rješenjima, koja su pisana izvan BiH, i koja po pravilu odražavaju želje samo jedne, bošnjačke strane u BiH", rekao je predsjednik RS za beogradsku "Politiku".

Govoreći o istraživanju Galupovog instituta prema kojem 88 odsto građana RS podržava njenu secesiju od BiH, Dodik je ocijenio da bi broj onih koji podržavaju secesiju Srpske od BiH bio znatno manji da nije bilo odluka visokih predstavnika kojima je suprotno međunarodnom pravu i mimo volje Srpske mijenjan Dejtonski sporazum.

Ponovni izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva glasovima Bošnjaka kod Hrvata u BiH je samo produbio već postojeću frustraciju. Tako da je sporazum dva HDZ-a u BiH za mene bio potpuno očekivan. Grupiranje i na bošnjačkoj političkoj sceni također je bilo očekivano. Imajući u vidu odnose između bošnjačkih stranaka, ili preciznije odnose lidera tih stranaka, koalicija SDP i SDA nije neočekivana. U stvari, stvaranje tzv. tri nacionalna bloka samo odražava situaciju u BiH, rekao je Dodik komentirajući stvaranje koalicija na političkoj sceni BiH.

Istaknuvši da ne postoji nijedna autonomija u svijetu koja je sama sebe ukinula ili razvlastila, Dodik je zapitao zašto bi onda na to pristala Srpska, pod firmom stvaranja tobože funkcionalnije države BiH, koja navodno samo centralizirana i unitarna može ući u EU i koju jedino žele muslimani Bošnjaci, dok je takvu odbijaju Srbi i Hrvati.

"Kada bi se ostvarili ciljevi za unitarizacijom, onda bi takva BiH lako skliznula u islamsku državu, koju je u svojoj 'Islamskoj deklaraciji' najavio i promovirao Alija Izetbegović", rekao je Dodik.

Monday, 15 November 2010

William Montgomery: Bosna je definitivno neuspjela država

Bivši savjetnik američkog predsjednika za BiH i bivši veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj i Srbiji govori otvoreno o budućnosti.
U BiH ništa nije riješeno petnaest godina nakon rata usprkos naporima međunarodne zajednice. Nikoga u BiH ne treba prisiljavati da ostane u zemlji koja ne funkcionira i zbog toga je jedno od mogućih rješenja odcjepljenje Republike Srpske i disolucija zemlje - glasila je televizijska izjava Williama Montgomeryja, barem po onome kako su je zadnjeg dana listopada prenijeli svi mediji u BiH, a mnogi u Hrvatskoj doživjeli kao izravnu podršku bivšeg američkog veleposlanika politici Milorada Dodika.

Tim povodom zamolili smo Williama Montgomeryja za razgovor.

Izjavili ste da je podjela BiH jedno od rješenja. Što ste točno pod tim mislili? - Ne možete početi tim pitanjem.
Zašto?
- Prvo, svatko treba biti svjestan situacije s kojom smo suočeni.
Kakva je situacija?
- Međunarodna zajednica potrošila je više od 20 milijardi dolara, posvetila veliku količinu vremena visokih dužnosnika tijekom više od 15 godina kako bi omogućila da Daytonski mirovni sporazum funkcionira i kako bi se Bosna razvila kao održiva država koja može biti samostalna.
Što je rezultat tih napora?
- Unatoč svim tim naporima, Bosna je, ustvari, neuspjela država. Stopa nezaposlenosti je astronomska, industrijski rast minimalan, kantoni u Federaciji ne funkcioniraju, a strana ulaganja su gotovo nepostojeća. Bosna nastavlja funkcionirati samo zahvaljujući konstantnoj prisutnosti i pomoći međunarodne zajednice. Bez te prisutnosti, situacija bi brzo postala vrlo opasna i nestabilna.
Je li moguć projekt multietničke Bosne koji bi sve strane zadovoljio?
- Ni bosanski Hrvati ni bosanski Srbi nisu zadovoljni sadašnjom Bosnom kako je definirana Daytonskim mirovnim sporazumom. Bosanski Hrvati okrenuti su Hrvatskoj, a bosanski Srbi smatraju se već više-manje odvojenima od ostatka Bosne u svojoj Republici Srpskoj. Nada da će se ponovo izgraditi istinski multietnička Bosna nije se ostvarila i ne čini se vjerojatnim da će se to dogoditi u doglednoj budućnosti.
Čini se da Bosna više nije u fokusu interesa međunarodne zajednice?
- Interes međunarodne zajednice u Bosni se smanjio u svjetlu mnogobrojnih kriza koje zahtijevaju pozornost, a također i zahvaljujući izostanku nasilja u samoj Bosni. Nema više dnevnih vijesti o krvavim događajima koji su izazivali zabrinutost cijelog svijeta.
Vojne snage međunarodne zajednice u Bosni znatno su smanjene, a time i sposobnost međunarodne zajednice da nametne svoju volju na tri etničke skupine i diktira događajima u Bosni. “Bonn Powers” kojima je visokom predstavniku omogućeno da arbitrarno poništi zakonodavstvo i razriješi izabrane dužnosnike ako ocijeni da su dotično zakonodavstvo ili političari “antidaytonski”, sada su postali u najbolju ruku problematični.
Njihovo korištenje moglo bi izazvati upravo onakvu krizu kakvu međunarodna zajednica očajnički želi izbjeći. Bosanski čelnici svjesni su te činjenice i to ih je ohrabrilo. Tako Dodik ima puno više slobode davati provokativne primjedbe koje su u prošlosti vodile do razrješenja od visokog predstavnika.
Daytonski sporazum ne funkcionira, ali ipak ga se nitko javno ne usudi dovesti u pitanje?
- Dok međunarodna zajednica nije bila uspješna u stvaranju potpuno funkcionirajuće multietničke države, bila je vrlo uspješna u nametanju zabrane svim regionalnim liderima da na bilo koji način dovode u pitanje Daytonski mirovni sporazum. Kao rezultat toga, nitko se ne usudi iznijeti sve ove neugodne činjenice koje sam naveo.
Koji je Vaš cilj kad upozoravate na te neugodne činjenice?
- Moj cilj je jednostavno otvoriti vrata priznavanju stvarnosti za koju svi znamo da je istinita. Uistinu sumnjam da se itko tko imalo prati događaje u Bosni privatno ne bi složio s ijednom riječi koju sam vam prethodno rekao.
Koju je pogrešku, po Vama, učinila međunarodna zajednica glede raspada bivše Jugoslavije?
- Međunarodna zajednica napravila je veliku pogrešku 1990.-1992. Posvetili smo sve svoje napore kako bismo pokušali spriječiti neizbježan raspad Jugoslavije umjesto da smo pokušali inzistirati da se raspad izvede na regulirani, mirni način. To je bila jedina moguća prilika koju smo imali kako bismo spriječili nasilje koje je uslijedilo. Ne bismo smjeli napraviti ponovo istu pogrešku.
Kakva je budućnost Bosne i Hercegovine moguća?
- Kako sada stvari stoje, postoje zapravo samo dvije mogućnosti za Bosnu. Prva, na kojoj inzistiraju EU i SAD, a da to nikada ne priznaju, jest da Bosna ostane kao jedan od svjetskih “zamrznutih sukoba” sa znatnom međunarodnom prisutnošću kako bi se osiguralo da ona ostane “zamrznuta”.
Druga, koju ja preferiram, jest da se potraže druga rješenja. To ima puno veću šansu da se narodu u Bosni da prilika da uistinu postane dijelom Europe i osigura bolju budućnost za svoju djecu. Ključna je stvar u tom pristupu, međutim, da svi sudionici uključeni u proces u samoj Bosni, regiji i međunarodnoj zajednici budu u to involvirani. Ne smije biti jednostranih koraka - to bi bilo vrlo opasno.
Je li izjava o mogućoj podjeli Bosne Vaš osobni stav? Bi li Washington podržao takav epilog ove države?
- Moji stavovi o situaciji u Bosni su u cijelosti samo moji. Koliko ja znam, ne dijeli ih, bar ne javno, nitko u američkoj vladi.
Rekli ste da Bošnjaci žive u prošlosti. Kako to mislite?
- Svatko tko je živio u Bosni za vrijeme ratnih godina strašno je patio. Bili su milijuni izbjeglica, deseci tisuća smrti, tisuće grozota i ratnih zločina počinjenih s takvim zlom koje je i danas mučno. Bošnjaci smatraju da su oni bili primarne žrtve agresije.
Oni su sigurno imali i imaju suosjećanje i podršku međunarodne zajednice zbog zastrašujućih događaja koji su se zbili, kao što su duga opsada Sarajeva i Srebrenica. Mislim da, nažalost, neki od njih smatraju da im to daje pravo da diktiraju budućnost Bosne bez obzira da li bi se većina ljudi koji danas žive u Bosni složila s njima.

Ne vjerujete da će BiH opstati kao jedinstvena država?
- Mislim da će, u najbolju ruku, Bosna postojati kao “zamrznuti sukob” zahtijevajući stalnu prisutnost međunarodne zajednice kako bi se spriječilo njezino klizanje u nešto znatno opasnije.
 Ako se Republika Srpska odvoji od BiH, kako bi se razdvojili Bošnjaci i Hrvati?
- Svako pitanje poput ovoga treba biti predmetom opširnog dijaloga sa svim stranama, regionalnim igračima i međunarodnom zajednicom. Ništa se ne smije dogoditi jednostrano.
Je li moguća disolucija BiH bez rata?
- Samo ako se međunarodna zajednica uz pomoć i podršku Hrvatske i Srbije involvira u razradu procesa koji će sve strane u Bosni prihvatiti.
Republika Srpska bi tražila ujedinjenje sa Srbijom, a hrvatski entitet sa Hrvatskom. Bi li to međunarodna zajednica prihvatila?
- Mislim da sam u Vašem prethodnom pitanju već odgovorio i na ovo pitanje.
U kakvim ste odnosima s Miloradom Dodikom? U Hrvatskoj neki misle da radite u njegovu korist.
- Dodik je znatno manje važan nego što mu se priznaje. Ono što je važno jest stav bosanskih Srba. Oni stalno glasaju za pojedince koji izražavaju stavove kao Dodik. Jedina razlika je u tome što je u prošlosti visoki predstavnik imao snagu i sposobnost razriješiti ih dužnosti na koje su izabrani. Kada bi se Dodika smijenilo, bosanski Srbi bi jednostavno izabrali nekoga tko dijeli njihove stavove.
Kako ocjenjujete dolazak Borisa Tadića u Vukovar i njegovu gestu isprike?
- Tadićev posjet Vukovaru bio je vrlo pozitivan korak naprijed za regionalno pomirenje. I vrlo hrabar individualni čin srbijanskog lidera.
Hoće li Hrvatska ući u EU samostalno? Ili možda u paketu sa Srbijom?
- Hrvatska će biti sljedeća zemlja koja će se pridružiti EU-u. Možda će neko vrijeme biti zadnja zemlja koja će to učiniti s obzirom na zamor europskoga proširenja. Kandidatura Srbije, u najbolju ruku, neće dati rezultata još najmanje osam godina.

Slobodna Dalmacija
Šenol Selimović
Snimio:  Branimir Kvartuč / CrOPIX


Thursday, 4 November 2010

William Montgomery: Rješenje za propalu i nefunkcionalnu BiH je mirni raspad


Nekadašnji specijalni savjetnik američkog predsjednika za BiH William Montgomery opet je izjavio da je BiH propala država u kojoj ništa ne funkcionira.

Muslimani jos uvijek vjeruju da je Milorad Dodik jedini političar koji zagovara raspad BiH. Ta ideja je prisutna od samog početka ratova u bivšoj Jugoslaviji ali nije zaživjela zbog utopijske politike EU i USA prema BiH. Raspad BiH je neminovan, za nadati se da se to može ostvariti mirnim putem...


Wednesday, 3 November 2010

Odvjetnik Dubravko Čunko: "To su samo Bosanci, ne mogu oni biti vjerodostojni!!!"


"Ljudi moji, pa to su samo Bosanci. Ne možemo njihove dopise smatrati vjerodostojnima poput onih iz uljudnih i uređenih država...", riječi su hrvatskog odvjetnika Dubravka Čunka na procesu protiv deset karlovačkih carinika koje se tereti za krivotvorenja i zloporabe položaja i ovlasti na graničnom prijelazu Maljevac prema BiH.

E pa kako je ovaj primitivac završio pravo, to je važno ispitati isto koliko i krivicu optuženih. U bilo kojoj EU državi ovaj diletant bi u roku od pet minuta imao na leđima bar 10-ak udruga koje bi najvjerojatnije okončale njegovu bijednu karijeru. Ali u Hrvatskoj, gdje su poistovjetili slobodu govora sa slobodom mržnje i poticanja na mržnju, to rijetko kome upada u oči. Ovakav tretman nisu imali ni Židovi u Njemačkoj, u vrijeme najcrnjeg nacizma.


Saturday, 30 October 2010

Hrabri Miljenko Jergović prokazao 'šovinistički' Radio 101 u srpskoj "Politici"



Jergović je optužio ekipu koja stoji iza stojedinice da su se sve ove godine pokazali licemjernim šovinistima i ksenofobima koji preko etera potiču stereotipe.

Miljenko Jergović"I na kraju, jedna sasvim mala, ali ilustrativna lična sličica o ovome radiju: kada je autor ovoga članka istupio iz jednoga hrvatskog književnog udruženja, sutradan su ga kroz cijeli jutarnji program pozivali da vrati i hrvatski pasoš, pošto je rođen u Bosni i Hercegovini". 

Ovako završava komentar Miljenka Jergovića, objavljen u beogradskom listu Politika, u kojem se ovaj književnik iznimno kritički osvrće na djelovanje Radija 101, zagrebačke radio postaje koja je nedavno napunila 25 godina rada. Ukratko, Jergović je optužio ekipu koja stoji iza Stojedinice da su se sve ove godine pokazali licemjernim šovinistima i ksenofobima koji preko etera potiču opasne stereotipe. Također, Jergović piše i kako su događaji iz 90-ih godina zapravo poslužili kao podloga za stvaranje 'mita o radio-stanici koja je u najgora vremena bila bastion slobode'. 

Jergović započinje svoj tekst kratkim uvođenjem čitatelja u poznatu i priznatu 'verziju' priče o Radiju 101; postaji koja je osnovana 1984. godine kao projekt gradskog komiteta omladine, da bi potom kao institucija radijskog novinarstva sudjelovala u 'svim promjenama koje će nastupiti krajem osamdesetih, ali i u formiranju političkih svjetonazora hrvatske metropole'.

"Kad je Tuđman došao na vlast i kada je provođena privatizacija medija, uglavnom tako da se poklanjaju ili u bescjenje prodaju porodičnim prijateljima, Radio 101 našao se u sukobu s vlastima, koji je latentno trajao sve do 1997. Tada su na Trgu bana Jelačića održane građanske demonstracije, najveće i zapravo jedine nakon odcjepljenja od Jugoslavije, protiv pokušaja da se Radiju 101 oduzme koncesija za emitiranje programa", piše Jergović u Politici, te podsjeća kako je to dakle "tek jedna strana u priči". 

Drugu pak verziju Jergović započinje s 1991. godinom, kada je na ovom radiju uoči pada Vukovara, a u znak sućuti prema poginulima, zabranjeno emitiranje srpske glazbe. "Kako je riječ o urbanom i muzički striktno profiliranom programu, to je onda značilo zabranu „Partibrejkersa", „Ekatarine Velike", „Električnog orgazma" i sličnih bendova, za koje se baš i nije mogla pronaći druga mana osim te što ih sačinjavaju, je li, baš Srbi", podsjeća Jergović, ističući s dozom razumijevanja da se svašta događa u ratu na svim zaraćenim stranama, pa da se ovaj potez stoga može i razumjeti.

No, ne može se razumijeti činjenica da je takav režim trajao dugo nakon što je rat završio, piše Jergović. "Onaj tko bi zabranu prekršio, a takvih ruku na srce baš i nije bilo, mogao je očekivati samo suspenziju i trajno udaljavanje s posla. Čist hrvatski eter, s čistom hrvatskom muzikom - na stranu Amerikanci, Englezi, Arapi, Malijci, Sudanci, čiji su se tonovi u modi etnozvuka mogli čuti - trajao je sve dok stvar nije postala potpuno apsurdna, jer su u neko doba zagrebačke klupske pozornice preplavili stari i novi srpski bendovi, pa je najprije stidljivo, a onda kao da se ništa i nije dogodilo, srpska muzika legalizirana i na ovom radiju", ističe pisac.

Potom se osvrće i na uredništvo Radija 101, koji se prema njegovim riječima "uvijek ponosio otkačenošću, smislom za humor i opuštenim odnosom prema stvarnosti, što i nije baš dio zagrebačkog mentaliteta". "Dijelu svojih slušatelja su, možda, smiješni i zabavni, ali onima koji se, recimo, nisu rodili u Zagrebu nije baš prijatan svakodnevni kontakt program u koji se telefonski javljaju bijesni slušatelji koji bi grad očistili od došljaka, pa onda zajedno s voditeljima nižu šovinističke i rasističke stereotipe o Hercegovcima, Bosancima, Dalmatincima i ostalima koji prljaju ovaj bijeli grad", piše Jergović, te primjećuje da se na Radiju 101, od svih obližnjih nacija, ovakvi stereotipi jedino ne prišivaju Srbima.

"Srbi su, naime, otišli ili su se pretvorili u onu vrstu manjine o kojoj će se u ovakvim medijima pozitivno govoriti, kao o ukrajinskom umjetničkom društvu ili o klubu pušača lula ili duvača stakla...", kaže autor, ističući da će se Srbi međutim redovno pojavljivati u njihovim "humorističnim serijama, pa barem na virtualni način".

"Kada je neko jako primitivan, nasilan i neobrazovan ili kada je ratni zločinac, mafijaš i ubojica, tada će govoriti nekom prilično bijednom i nemuštom imitacijom srpske ekavice, onakve kakvom je zamišljaju slavni urednici i novinari ovoga radija. Kada je samo glup i primitivan, tada će ga se sinhronizirati kao Albanca ili Bosanca, a ako je lopov, ubojica, hadezeovac, tada će govoriti onako kako na ovome radiju zamišljaju da govore Hercegovci", kaže Jergović pri kraju teksta, prije nego što će napisati da su mu od tamo poručili da slobodno može vratiti hrvatski pasoš.

Članak je preuzet iz Nacionala



Tuesday, 26 October 2010

Should there be a third, Croat entity in Bosnia-Herzegovina?


If one adds to the argument of legitimacy the fact that Croat representatives are now habitually ignored in the state and federal parliament, and in the Federation’s executive bodies, in a way that openly violates the constitution (e.g. in regard to national representation at the highest level), then the advocates of a third entity appear quite justified in their demand.

...the Croats, like the other Bosnian nations, are a sovereign people who can freely judge and decide on their rights, interests and needs. Our sovereignty is limited only by the sovereignty of the two other peoples with whom we form the common state of Bosnia-Herzegovina. Accordingly, if one of the three peoples possesses (more exactly, was given) an entity with a clearly demarcated territory that bears its name and is called a republic, then the Bosnian Croats too have a right to form their own entity along similar lines.


Sunday, 24 October 2010

Kosovo and Bosnia, the Ghetto of Christianity

Anglos, NATO, what have you created? What blasphemy against God have you committed and are so proud of? Seek repentance while you can

In Bosnia, while the Croatian third and the Serbian third of that Frankenstein, are still Christian, they have, with NATO bombs and tanks, been force into a second rate position to the Islamic third, the so called Bosniaks. Even though they had at one point the strength to defend themselves, they are now far out gunned by the US/UK/Saudi/Egypt armed Bosniak Islamics. Yes, even "moderate" Egypt was quite happy to ship T62s to their Islamic brothers.


Saturday, 23 October 2010

The Republic of Croatia gave the official name to Croatians of Bosnia… but sold their Bosnia!
(as everything else)
by Ivana Arapovic @ VoC
If the human nature should not be calumniated,
it should neither be presented as better than it is
(P. Aubry).
 
The Croatians of Bosnia are the people for whom there is no remission or forgiveness, not even then when the biggest criminals may be forgiven. Can it be otherwise, when no one can escape from one's own identity, not even then when it belongs to the only people that was only defending itself in those regions (Shrader), or particularly not then.

As per force of "dialogue," the Bosnian question is still being decided by Zagreb, in a like instance of the revolutionaries and philosophers from the former political wheelchairs of Soros's "Open society." They were enlightened by the luminous initiatives of Milan Djukic [then Etnic Serb leader in Croatia], who was the first to impose to Croatia a supposed choice "between democracy and isolation" (Vjesnik, 13 May 1998). The short-lived Croatian diplomacy voluntarily adopted them, as their hostage, so to brutally wash its hands of Bosnia. Without moral, knowledge and skill, as do those who dig the ditch to the other....

[Former Foreign Minister] Granic then said that it was legal to trigger the weapons against Croatians of Bosnia (Kupreskic case). When the man was shot by the international forces at his home, he revealed, it was agreed so… I.e., all was "legal."

It is legal to disarm Croatians of Bosnia, and even more legal to raise the arms against them. The rights of Croatians in Bosnia-Herzegovina are mainly sealed by the Dayton agreements and annexes which never stated what Croatians were getting, only what they WILL get, depending on circumstances, in exchange for fixed concessions. But, in that sterile diplomatic "futur", the "grammar" rules count nothing, only those of the dirtiest politics. Only after the signing of the Dayton agreements, Croatian Armed Forces found out that no one knew in Croatia what was actually signed.... Those agreements say, between the lines, perhaps, how Bosnia "deserted"... [Posavina] And everything is subject to change in there, except the concessions made by Croatian diplomacy. Those were "great" diplomats and politicians...

The destiny of a vigorous and perseverant part of Croatian national being has been lost in a vain and verbose mimicry of the so-called "democrats." Croatian state structures could afford it, for their own extravagance and their plosive, weighty money bags (those that president Mesic, too, dealt with), but not the Republic of Croatia nor Bosnia.  

Most tragically, Bosnia put its hopes in Herzegovina, where some became so-called "Croatian Jews" and baptized, with a sense of business, Mesic [President, 2000-09], Racan [PM, 2000-03] and others [Sanader, PM, 2003-09], so that they may offer sacrifices... Because the skies above Bosnia rise up with the same fragrance, in the same vague and on the same gleam as those above Dubrovnik or Zagreb's Sljeme. Bosnia might have looked toward Zagreb, from where even Mostar was divided on "their" and "our",  in Washington D.C., but in those times when their blood and sweat were highly valued. Croatian Bosnia knew how to raise the future soldiers for the Altar of God as no other army in the world. But there, in Zagreb, was built a pyramid of their heads, a guillotine in world dimensions. 

Today, Bosnia rarely turns back to Zagreb; finally, it cannot play, like in a circus, a maimed bear led by a gypsy. It survived the Sword of Osman, but the modern business-politics and spiritual euthanasia might be even more catastrophic for it, with all those new-century communist ideologists under "democratic" veil. They try to console it with a latent language question, a TV channel, some partition ideas... while opening historical routes for new "Osmans" ... all the way down to Afghanistan.

Only Sarajevo is worse. Its former leader Izetbegovic put his hopes in sharia, in a real futur, for some new "brotherhood and unity" of religions, for every religion is permitted apart from real one.... Such mixture, and actual afghanistanisation of Croatian politics, both in Republic of Croatia and toward Bosnia, cannot even have a different post-scriptum. Croatian blood can be rented for anything. Yet, who will defend, tomorrow, modern afghan "Osmans" of Croatian origin if an entire Croatian land has been crossed away, together with its people.

After the diplomacy started its game, in that land, the African coloni [UN] pointed their weapon against drained and disarmed Croatians, only the stamped election billets in their hands (in Jajce). The skies were stun with threatening noise that surrendered a noble nation, so that it can vote instead of praying and fighting, as Jesus ordered to his disciples. Welcome to service of non-transparent merchants from Zrinjevac [Ministry of Foreign Affairs in Zagreb]... True Croatness is not popular in Zagreb, anyway. It is a pure "racism". Such is a millennium hatred, a new uravnilovka, with who knows whose star in the background, and in which color, when Croatian colors are obscured.

But what diplomatic (dis)agreements mean, their gold, and all politics "dirty" by definition in "democracy" – compared to the Golden Rosary. So, my dear Bosnia, instead of turning to Zagreb, pray, "Eternal Father...". Even then when for your "Ready for Homeland" [Za dom spremni, the greeting whose origin is mistakenly assigned to the Ustashe forces from WWII by the world press] one gets 25 years in The Hague, as if you were tried for the "chess-board", and for Satan's kingdom on earth, and not for Croatian flag, and for a noble nation of God. We should not have doubts about appearance of Antichrist! However, it is not Bosnia that deserved Apocalypse; it would be rather "futurist" Zagreb, "futurist" Sarajevo...


Redrawing Bosnian borders

By Jeffrey T. Kuhner,
THE WASHINGTON TIMES

From 1992-1995, Bosnia was the site of some of the bloodiest fighting in Europe since the Second World War. Yet since the signing of the Dayton peace accords, the country remains divided along ethnic lines. Despite massive Western foreign aid and the presence of American peacekeeping forces, Bosnia's Serbs, Croats and Muslims are no closer to genuine reconciliation and peaceful co-existence. The country's Serbs who live in the Bosnian Serb Republic seek to eventually become part of Serbia. The Bosnian Croats, most of whom live in the country's second political entity, the Muslim-Croat federation, also would like nothing more than to join Croatia.
The country's Muslims, however, remain wedded to the notion of a united, multinational Bosnia based on a strong centralized government in Sarajevo. The international community also is committed to keeping the country's borders intact. Yet the problem with that approach is that it overlooks the reality of what is occurring on the ground.

Bosnia remains an economic basket case, where the unemployment rate is 40 percent. Foreign investment is practically nonexistent. Corruption and crime remain rampant. Despite nearly a two decades of nation-building, Western governments have failed to forge viable economic and political institutions.

More ominously, the greatest threat to peace and stability stems from the resurgence of Islamic fundamentalism in Bosnia, which seeks to either wipe out or convert all Christians in the region. The country now serves as a base for al Qaeda operatives, where numerous terrorist cells are active and plotting attacks on targets throughout Europe. In the past, Saudi Arabia has sent millions of dollars in aid to "humanitarian" agencies that encourage Bosnian Muslims to promote the doctrines of Wahhabism, a particularly intolerant and puritanical version of Islam. Mosques have been established throughout the Muslim-Croat federation, many of whom preach the need for "jihad" against the country's Catholic Croats and Orthodox Christian Serbs.

The result has been numerous acts of terror perpetrated upon civilians — especially the Croats. During the past several years, Catholic churches in and around Sarajevo have been vandalized by Islamic extremists. Cemeteries where Croats were buried have been desecrated. Many ordinary Catholics are afraid of walking on the streets of Sarajevo with a cross around their neck for fear of being attacked.

The most notorious incident occurred on one Christmas Eve, when three Croats — a father and his two daughters — were gunned down in their home by an Islamic militant near the town of Konjic. Their crime: celebrating Christmas.

The rise of radical Islam threatens to destabilize the Balkans, plunging the region once again into bloodshed and religious conflict. Rather than forcing the three constituent peoples of Bosnia to live together against their wishes, the US administration would be wise to develop a realistic and coherent strategy toward the region.

Washington needs to realize that synthetic states such as Bosnia-Herzegovina are destined to fail. Recent European history is littered with examples of multinational countries such as Czechoslovakia, Yugoslavia and the Soviet Union that disintegrated because they denied the fundamental human aspirations for democracy and national self-determination. Bosnia is another case in point. The Bosnian Serbs should be allowed to form a state with Serbia; the Croat territories — especially those centered around their stronghold of Mostar in Western Herzegovina  - should be incorporated into Croatia. The Bosnian Muslims would have their own state, with Sarajevo as the capital.

More importantly, the US administration needs to foster closer ties with the Croats in Bosnia-Herzegovina for one simple reason: They are on the front-lines in the war against Islamic terrorism in the Balkans. The Bosnian Serbs, meanwhile, are unreliable allies. Many of them are still seething with resentment against the United States for its decision to use military force to end the Serbs' campaign of ethnic cleansing and mass murder during the Balkan wars of the 1990s.

The Croats, on the other hand, view Washington as their strategic partner. As one high-ranking Bosnian Croat government official told me: "We can act as the eyes and ears for the West in the Balkans and monitor the activities of al Qaeda in Bosnia."

The United States should not only support the Bosnian Croats' right to self-determination, but also provide them with intelligence and military assistance to contain the growth of radical Islam in the region.

It is ironic that the West should now have to depend upon the Croats in Herzegovina as a pivotal ally in the war on terrorism. Throughout the 1990s, the Herzegovinian Croats were demonized in the Western liberal press for their "nationalism" and passionate attachment to the Croatian cause. They have always been the most patriotic and courageous of all the Croats, producing some of Europe's finest fighters. Herzegovina was primarily the site where the Croats for centuries fought off the invading Ottoman armies. For their ceaseless resistance to the Turks, Pope Leo X referred to the Croats as "the ramparts of Christendom."

The Croats in Bosnia can again take up their historic role as a strategic bulwark against Islamic expansionism on the Continent. However, this can only happen after Washington realizes Bosnia is not a Balkan Switzerland, but a smoldering cauldron of ethnic strife where the followers of Osama bin Laden have found a home to preach their message of hate and religious fanaticism. As an experiment in nation-building, Bosnia has been a noble failure. The US administration should take heed.
    
Jeffrey T. Kuhner is an assistant national editor at The Washington Times.

 

Sunday, 17 October 2010

Je li Mesić za svoje stanove prodao naše gole guzice?


Čime se bave njegovi "prijatelji" kad im milijun i devet stotina tisuća kuna nije lova koju treba brzo vratiti?

Jebote! Ne biste vjerovali. Naš bivši predsjednik Mesić kupio je dva stana, jedan na ime svoje žene, umirovljene tete iz vrtića, za 1,9 milijuna kuna. I nama, sasvim sigurno i onom Uredu, objasnio je da su mu lovu posudili "prijatelji" i da ne mora "žuriti" s vraćanjem.