Hrabri Miljenko Jergović prokazao 'šovinistički' Radio 101 u srpskoj "Politici"
Jergović je optužio ekipu koja stoji iza stojedinice da su se sve ove godine pokazali licemjernim šovinistima i ksenofobima koji preko etera potiču stereotipe.
"I na kraju, jedna sasvim mala, ali ilustrativna lična sličica o ovome radiju: kada je autor ovoga članka istupio iz jednoga hrvatskog književnog udruženja, sutradan su ga kroz cijeli jutarnji program pozivali da vrati i hrvatski pasoš, pošto je rođen u Bosni i Hercegovini".
Ovako završava komentar Miljenka Jergovića, objavljen u beogradskom listu Politika, u kojem se ovaj književnik iznimno kritički osvrće na djelovanje Radija 101, zagrebačke radio postaje koja je nedavno napunila 25 godina rada. Ukratko, Jergović
je optužio ekipu koja stoji iza Stojedinice da su se sve ove godine pokazali licemjernim šovinistima i ksenofobima koji preko etera potiču opasne stereotipe. Također, Jergović
piše i kako su događaji iz 90-ih godina zapravo poslužili kao podloga za stvaranje 'mita o radio-stanici koja je u najgora vremena bila bastion slobode'.
je optužio ekipu koja stoji iza Stojedinice da su se sve ove godine pokazali licemjernim šovinistima i ksenofobima koji preko etera potiču opasne stereotipe. Također, Jergović piše i kako su događaji iz 90-ih godina zapravo poslužili kao podloga za stvaranje 'mita o radio-stanici koja je u najgora vremena bila bastion slobode'.
Jergović
započinje svoj tekst kratkim uvođenjem čitatelja u poznatu i priznatu 'verziju' priče o Radiju 101; postaji koja je osnovana 1984. godine kao projekt gradskog komiteta omladine, da bi potom kao institucija radijskog novinarstva sudjelovala u 'svim promjenama koje će nastupiti krajem osamdesetih, ali i u formiranju političkih svjetonazora hrvatske metropole'.
započinje svoj tekst kratkim uvođenjem čitatelja u poznatu i priznatu 'verziju' priče o Radiju 101; postaji koja je osnovana 1984. godine kao projekt gradskog komiteta omladine, da bi potom kao institucija radijskog novinarstva sudjelovala u 'svim promjenama koje će nastupiti krajem osamdesetih, ali i u formiranju političkih svjetonazora hrvatske metropole'.
"Kad je Tuđman došao na vlast i kada je provođena privatizacija medija, uglavnom tako da se poklanjaju ili u bescjenje prodaju porodičnim prijateljima, Radio 101 našao se u sukobu s vlastima, koji je latentno trajao sve do 1997. Tada su na Trgu bana Jelačića održane građanske demonstracije, najveće i zapravo jedine nakon odcjepljenja od Jugoslavije, protiv pokušaja da se Radiju 101 oduzme koncesija za emitiranje programa", piše Jergović
u Politici, te podsjeća kako je to dakle "tek jedna strana u priči".
u Politici, te podsjeća kako je to dakle "tek jedna strana u priči".
Drugu pak verziju Jergović
započinje s 1991. godinom, kada je na ovom radiju uoči pada Vukovara, a u znak sućuti prema poginulima, zabranjeno emitiranje srpske glazbe. "Kako je riječ o urbanom i muzički striktno profiliranom programu, to je onda značilo zabranu „Partibrejkersa", „Ekatarine Velike", „Električnog orgazma" i sličnih bendova, za koje se baš i nije mogla pronaći druga mana osim te što ih sačinjavaju, je li, baš Srbi", podsjeća Jergović
, ističući s dozom razumijevanja da se svašta događa u ratu na svim zaraćenim stranama, pa da se ovaj potez stoga može i razumjeti.
započinje s 1991. godinom, kada je na ovom radiju uoči pada Vukovara, a u znak sućuti prema poginulima, zabranjeno emitiranje srpske glazbe. "Kako je riječ o urbanom i muzički striktno profiliranom programu, to je onda značilo zabranu „Partibrejkersa", „Ekatarine Velike", „Električnog orgazma" i sličnih bendova, za koje se baš i nije mogla pronaći druga mana osim te što ih sačinjavaju, je li, baš Srbi", podsjeća Jergović, ističući s dozom razumijevanja da se svašta događa u ratu na svim zaraćenim stranama, pa da se ovaj potez stoga može i razumjeti.
No, ne može se razumijeti činjenica da je takav režim trajao dugo nakon što je rat završio, piše Jergović
. "Onaj tko bi zabranu prekršio, a takvih ruku na srce baš i nije bilo, mogao je očekivati samo suspenziju i trajno udaljavanje s posla. Čist hrvatski eter, s čistom hrvatskom muzikom - na stranu Amerikanci, Englezi, Arapi, Malijci, Sudanci, čiji su se tonovi u modi etnozvuka mogli čuti - trajao je sve dok stvar nije postala potpuno apsurdna, jer su u neko doba zagrebačke klupske pozornice preplavili stari i novi srpski bendovi, pa je najprije stidljivo, a onda kao da se ništa i nije dogodilo, srpska muzika legalizirana i na ovom radiju", ističe pisac.
. "Onaj tko bi zabranu prekršio, a takvih ruku na srce baš i nije bilo, mogao je očekivati samo suspenziju i trajno udaljavanje s posla. Čist hrvatski eter, s čistom hrvatskom muzikom - na stranu Amerikanci, Englezi, Arapi, Malijci, Sudanci, čiji su se tonovi u modi etnozvuka mogli čuti - trajao je sve dok stvar nije postala potpuno apsurdna, jer su u neko doba zagrebačke klupske pozornice preplavili stari i novi srpski bendovi, pa je najprije stidljivo, a onda kao da se ništa i nije dogodilo, srpska muzika legalizirana i na ovom radiju", ističe pisac.
Potom se osvrće i na uredništvo Radija 101, koji se prema njegovim riječima "uvijek ponosio otkačenošću, smislom za humor i opuštenim odnosom prema stvarnosti, što i nije baš dio zagrebačkog mentaliteta". "Dijelu svojih slušatelja su, možda, smiješni i zabavni, ali onima koji se, recimo, nisu rodili u Zagrebu nije baš prijatan svakodnevni kontakt program u koji se telefonski javljaju bijesni slušatelji koji bi grad očistili od došljaka, pa onda zajedno s voditeljima nižu šovinističke i rasističke stereotipe o Hercegovcima, Bosancima, Dalmatincima i ostalima koji prljaju ovaj bijeli grad", piše Jergović
, te primjećuje da se na Radiju 101, od svih obližnjih nacija, ovakvi stereotipi jedino ne prišivaju Srbima.
, te primjećuje da se na Radiju 101, od svih obližnjih nacija, ovakvi stereotipi jedino ne prišivaju Srbima.
"Srbi su, naime, otišli ili su se pretvorili u onu vrstu manjine o kojoj će se u ovakvim medijima pozitivno govoriti, kao o ukrajinskom umjetničkom društvu ili o klubu pušača lula ili duvača stakla...", kaže autor, ističući da će se Srbi međutim redovno pojavljivati u njihovim "humorističnim serijama, pa barem na virtualni način".
"Kada je neko jako primitivan, nasilan i neobrazovan ili kada je ratni zločinac, mafijaš i ubojica, tada će govoriti nekom prilično bijednom i nemuštom imitacijom srpske ekavice, onakve kakvom je zamišljaju slavni urednici i novinari ovoga radija. Kada je samo glup i primitivan, tada će ga se sinhronizirati kao Albanca ili Bosanca, a ako je lopov, ubojica, hadezeovac, tada će govoriti onako kako na ovome radiju zamišljaju da govore Hercegovci", kaže Jergović
pri kraju teksta, prije nego što će napisati da su mu od tamo poručili da slobodno može vratiti hrvatski pasoš.
pri kraju teksta, prije nego što će napisati da su mu od tamo poručili da slobodno može vratiti hrvatski pasoš.
Članak je preuzet iz Nacionala
No comments:
Post a Comment