William Montgomery: Bosna je definitivno neuspjela država
Bivši savjetnik američkog predsjednika za BiH i bivši veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj i Srbiji govori otvoreno o budućnosti.
U BiH ništa nije riješeno petnaest godina nakon rata usprkos naporima međunarodne zajednice. Nikoga u BiH ne treba prisiljavati da ostane u zemlji koja ne funkcionira i zbog toga je jedno od mogućih rješenja odcjepljenje Republike Srpske i disolucija zemlje - glasila je televizijska izjava Williama Montgomeryja, barem po onome kako su je zadnjeg dana listopada prenijeli svi mediji u BiH, a mnogi u Hrvatskoj doživjeli kao izravnu podršku bivšeg američkog veleposlanika politici Milorada Dodika.
Tim povodom zamolili smo Williama Montgomeryja za razgovor.
Izjavili ste da je podjela BiH jedno od rješenja. Što ste točno pod tim mislili?
- Ne možete početi tim pitanjem.
Zašto?
- Prvo, svatko treba biti svjestan situacije s kojom smo suočeni.
Kakva je situacija?
- Međunarodna zajednica potrošila je više od 20 milijardi dolara, posvetila veliku količinu vremena visokih dužnosnika tijekom više od 15 godina kako bi omogućila da Daytonski mirovni sporazum funkcionira i kako bi se Bosna razvila kao održiva država koja može biti samostalna.
Što je rezultat tih napora?
- Unatoč svim tim naporima, Bosna je, ustvari, neuspjela država. Stopa nezaposlenosti je astronomska, industrijski rast minimalan, kantoni u Federaciji ne funkcioniraju, a strana ulaganja su gotovo nepostojeća. Bosna nastavlja funkcionirati samo zahvaljujući konstantnoj prisutnosti i pomoći međunarodne zajednice. Bez te prisutnosti, situacija bi brzo postala vrlo opasna i nestabilna.
Je li moguć projekt multietničke Bosne koji bi sve strane zadovoljio?
- Ni bosanski Hrvati ni bosanski Srbi nisu zadovoljni sadašnjom Bosnom kako je definirana Daytonskim mirovnim sporazumom. Bosanski Hrvati okrenuti su Hrvatskoj, a bosanski Srbi smatraju se već više-manje odvojenima od ostatka Bosne u svojoj Republici Srpskoj. Nada da će se ponovo izgraditi istinski multietnička Bosna nije se ostvarila i ne čini se vjerojatnim da će se to dogoditi u doglednoj budućnosti.
Čini se da Bosna više nije u fokusu interesa međunarodne zajednice?
- Interes međunarodne zajednice u Bosni se smanjio u svjetlu mnogobrojnih kriza koje zahtijevaju pozornost, a također i zahvaljujući izostanku nasilja u samoj Bosni. Nema više dnevnih vijesti o krvavim događajima koji su izazivali zabrinutost cijelog svijeta.
Vojne snage međunarodne zajednice u Bosni znatno su smanjene, a time i sposobnost međunarodne zajednice da nametne svoju volju na tri etničke skupine i diktira događajima u Bosni. “Bonn Powers” kojima je visokom predstavniku omogućeno da arbitrarno poništi zakonodavstvo i razriješi izabrane dužnosnike ako ocijeni da su dotično zakonodavstvo ili političari “antidaytonski”, sada su postali u najbolju ruku problematični.
Njihovo korištenje moglo bi izazvati upravo onakvu krizu kakvu međunarodna zajednica očajnički želi izbjeći. Bosanski čelnici svjesni su te činjenice i to ih je ohrabrilo. Tako Dodik ima puno više slobode davati provokativne primjedbe koje su u prošlosti vodile do razrješenja od visokog predstavnika.
Daytonski sporazum ne funkcionira, ali ipak ga se nitko javno ne usudi dovesti u pitanje?
- Dok međunarodna zajednica nije bila uspješna u stvaranju potpuno funkcionirajuće multietničke države, bila je vrlo uspješna u nametanju zabrane svim regionalnim liderima da na bilo koji način dovode u pitanje Daytonski mirovni sporazum. Kao rezultat toga, nitko se ne usudi iznijeti sve ove neugodne činjenice koje sam naveo.
Koji je Vaš cilj kad upozoravate na te neugodne činjenice?
- Moj cilj je jednostavno otvoriti vrata priznavanju stvarnosti za koju svi znamo da je istinita. Uistinu sumnjam da se itko tko imalo prati događaje u Bosni privatno ne bi složio s ijednom riječi koju sam vam prethodno rekao.
Koju je pogrešku, po Vama, učinila međunarodna zajednica glede raspada bivše Jugoslavije?
- Međunarodna zajednica napravila je veliku pogrešku 1990.-1992. Posvetili smo sve svoje napore kako bismo pokušali spriječiti neizbježan raspad Jugoslavije umjesto da smo pokušali inzistirati da se raspad izvede na regulirani, mirni način. To je bila jedina moguća prilika koju smo imali kako bismo spriječili nasilje koje je uslijedilo. Ne bismo smjeli napraviti ponovo istu pogrešku.
Kakva je budućnost Bosne i Hercegovine moguća?
- Kako sada stvari stoje, postoje zapravo samo dvije mogućnosti za Bosnu. Prva, na kojoj inzistiraju EU i SAD, a da to nikada ne priznaju, jest da Bosna ostane kao jedan od svjetskih “zamrznutih sukoba” sa znatnom međunarodnom prisutnošću kako bi se osiguralo da ona ostane “zamrznuta”.
Druga, koju ja preferiram, jest da se potraže druga rješenja. To ima puno veću šansu da se narodu u Bosni da prilika da uistinu postane dijelom Europe i osigura bolju budućnost za svoju djecu. Ključna je stvar u tom pristupu, međutim, da svi sudionici uključeni u proces u samoj Bosni, regiji i međunarodnoj zajednici budu u to involvirani. Ne smije biti jednostranih koraka - to bi bilo vrlo opasno.
Je li izjava o mogućoj podjeli Bosne Vaš osobni stav? Bi li Washington podržao takav epilog ove države?
- Moji stavovi o situaciji u Bosni su u cijelosti samo moji. Koliko ja znam, ne dijeli ih, bar ne javno, nitko u američkoj vladi.
Rekli ste da Bošnjaci žive u prošlosti. Kako to mislite?
- Svatko tko je živio u Bosni za vrijeme ratnih godina strašno je patio. Bili su milijuni izbjeglica, deseci tisuća smrti, tisuće grozota i ratnih zločina počinjenih s takvim zlom koje je i danas mučno. Bošnjaci smatraju da su oni bili primarne žrtve agresije.
Oni su sigurno imali i imaju suosjećanje i podršku međunarodne zajednice zbog zastrašujućih događaja koji su se zbili, kao što su duga opsada Sarajeva i Srebrenica. Mislim da, nažalost, neki od njih smatraju da im to daje pravo da diktiraju budućnost Bosne bez obzira da li bi se većina ljudi koji danas žive u Bosni složila s njima.
Ne vjerujete da će BiH opstati kao jedinstvena država?
- Mislim da će, u najbolju ruku, Bosna postojati kao “zamrznuti sukob” zahtijevajući stalnu prisutnost međunarodne zajednice kako bi se spriječilo njezino klizanje u nešto znatno opasnije.
Ako se Republika Srpska odvoji od BiH, kako bi se razdvojili Bošnjaci i Hrvati?
- Svako pitanje poput ovoga treba biti predmetom opširnog dijaloga sa svim stranama, regionalnim igračima i međunarodnom zajednicom. Ništa se ne smije dogoditi jednostrano.
Je li moguća disolucija BiH bez rata?
- Samo ako se međunarodna zajednica uz pomoć i podršku Hrvatske i Srbije involvira u razradu procesa koji će sve strane u Bosni prihvatiti.
Republika Srpska bi tražila ujedinjenje sa Srbijom, a hrvatski entitet sa Hrvatskom. Bi li to međunarodna zajednica prihvatila?
- Mislim da sam u Vašem prethodnom pitanju već odgovorio i na ovo pitanje.
U kakvim ste odnosima s Miloradom Dodikom? U Hrvatskoj neki misle da radite u njegovu korist.
- Dodik je znatno manje važan nego što mu se priznaje. Ono što je važno jest stav bosanskih Srba. Oni stalno glasaju za pojedince koji izražavaju stavove kao Dodik. Jedina razlika je u tome što je u prošlosti visoki predstavnik imao snagu i sposobnost razriješiti ih dužnosti na koje su izabrani. Kada bi se Dodika smijenilo, bosanski Srbi bi jednostavno izabrali nekoga tko dijeli njihove stavove.
Kako ocjenjujete dolazak Borisa Tadića u Vukovar i njegovu gestu isprike?
- Tadićev posjet Vukovaru bio je vrlo pozitivan korak naprijed za regionalno pomirenje. I vrlo hrabar individualni čin srbijanskog lidera.
Hoće li Hrvatska ući u EU samostalno? Ili možda u paketu sa Srbijom?
- Hrvatska će biti sljedeća zemlja koja će se pridružiti EU-u. Možda će neko vrijeme biti zadnja zemlja koja će to učiniti s obzirom na zamor europskoga proširenja. Kandidatura Srbije, u najbolju ruku, neće dati rezultata još najmanje osam godina.
U BiH ništa nije riješeno petnaest godina nakon rata usprkos naporima međunarodne zajednice. Nikoga u BiH ne treba prisiljavati da ostane u zemlji koja ne funkcionira i zbog toga je jedno od mogućih rješenja odcjepljenje Republike Srpske i disolucija zemlje - glasila je televizijska izjava Williama Montgomeryja, barem po onome kako su je zadnjeg dana listopada prenijeli svi mediji u BiH, a mnogi u Hrvatskoj doživjeli kao izravnu podršku bivšeg američkog veleposlanika politici Milorada Dodika.
Tim povodom zamolili smo Williama Montgomeryja za razgovor.
 |
Zašto?
- Prvo, svatko treba biti svjestan situacije s kojom smo suočeni.
Kakva je situacija?
- Međunarodna zajednica potrošila je više od 20 milijardi dolara, posvetila veliku količinu vremena visokih dužnosnika tijekom više od 15 godina kako bi omogućila da Daytonski mirovni sporazum funkcionira i kako bi se Bosna razvila kao održiva država koja može biti samostalna.
Što je rezultat tih napora?
- Unatoč svim tim naporima, Bosna je, ustvari, neuspjela država. Stopa nezaposlenosti je astronomska, industrijski rast minimalan, kantoni u Federaciji ne funkcioniraju, a strana ulaganja su gotovo nepostojeća. Bosna nastavlja funkcionirati samo zahvaljujući konstantnoj prisutnosti i pomoći međunarodne zajednice. Bez te prisutnosti, situacija bi brzo postala vrlo opasna i nestabilna.
Je li moguć projekt multietničke Bosne koji bi sve strane zadovoljio?
- Ni bosanski Hrvati ni bosanski Srbi nisu zadovoljni sadašnjom Bosnom kako je definirana Daytonskim mirovnim sporazumom. Bosanski Hrvati okrenuti su Hrvatskoj, a bosanski Srbi smatraju se već više-manje odvojenima od ostatka Bosne u svojoj Republici Srpskoj. Nada da će se ponovo izgraditi istinski multietnička Bosna nije se ostvarila i ne čini se vjerojatnim da će se to dogoditi u doglednoj budućnosti.
Čini se da Bosna više nije u fokusu interesa međunarodne zajednice?
- Interes međunarodne zajednice u Bosni se smanjio u svjetlu mnogobrojnih kriza koje zahtijevaju pozornost, a također i zahvaljujući izostanku nasilja u samoj Bosni. Nema više dnevnih vijesti o krvavim događajima koji su izazivali zabrinutost cijelog svijeta.
Vojne snage međunarodne zajednice u Bosni znatno su smanjene, a time i sposobnost međunarodne zajednice da nametne svoju volju na tri etničke skupine i diktira događajima u Bosni. “Bonn Powers” kojima je visokom predstavniku omogućeno da arbitrarno poništi zakonodavstvo i razriješi izabrane dužnosnike ako ocijeni da su dotično zakonodavstvo ili političari “antidaytonski”, sada su postali u najbolju ruku problematični.
Njihovo korištenje moglo bi izazvati upravo onakvu krizu kakvu međunarodna zajednica očajnički želi izbjeći. Bosanski čelnici svjesni su te činjenice i to ih je ohrabrilo. Tako Dodik ima puno više slobode davati provokativne primjedbe koje su u prošlosti vodile do razrješenja od visokog predstavnika.
Daytonski sporazum ne funkcionira, ali ipak ga se nitko javno ne usudi dovesti u pitanje?
- Dok međunarodna zajednica nije bila uspješna u stvaranju potpuno funkcionirajuće multietničke države, bila je vrlo uspješna u nametanju zabrane svim regionalnim liderima da na bilo koji način dovode u pitanje Daytonski mirovni sporazum. Kao rezultat toga, nitko se ne usudi iznijeti sve ove neugodne činjenice koje sam naveo.
Koji je Vaš cilj kad upozoravate na te neugodne činjenice?
- Moj cilj je jednostavno otvoriti vrata priznavanju stvarnosti za koju svi znamo da je istinita. Uistinu sumnjam da se itko tko imalo prati događaje u Bosni privatno ne bi složio s ijednom riječi koju sam vam prethodno rekao.
Koju je pogrešku, po Vama, učinila međunarodna zajednica glede raspada bivše Jugoslavije?
- Međunarodna zajednica napravila je veliku pogrešku 1990.-1992. Posvetili smo sve svoje napore kako bismo pokušali spriječiti neizbježan raspad Jugoslavije umjesto da smo pokušali inzistirati da se raspad izvede na regulirani, mirni način. To je bila jedina moguća prilika koju smo imali kako bismo spriječili nasilje koje je uslijedilo. Ne bismo smjeli napraviti ponovo istu pogrešku.
Kakva je budućnost Bosne i Hercegovine moguća?
- Kako sada stvari stoje, postoje zapravo samo dvije mogućnosti za Bosnu. Prva, na kojoj inzistiraju EU i SAD, a da to nikada ne priznaju, jest da Bosna ostane kao jedan od svjetskih “zamrznutih sukoba” sa znatnom međunarodnom prisutnošću kako bi se osiguralo da ona ostane “zamrznuta”.
Druga, koju ja preferiram, jest da se potraže druga rješenja. To ima puno veću šansu da se narodu u Bosni da prilika da uistinu postane dijelom Europe i osigura bolju budućnost za svoju djecu. Ključna je stvar u tom pristupu, međutim, da svi sudionici uključeni u proces u samoj Bosni, regiji i međunarodnoj zajednici budu u to involvirani. Ne smije biti jednostranih koraka - to bi bilo vrlo opasno.
Je li izjava o mogućoj podjeli Bosne Vaš osobni stav? Bi li Washington podržao takav epilog ove države?
- Moji stavovi o situaciji u Bosni su u cijelosti samo moji. Koliko ja znam, ne dijeli ih, bar ne javno, nitko u američkoj vladi.
Rekli ste da Bošnjaci žive u prošlosti. Kako to mislite?
- Svatko tko je živio u Bosni za vrijeme ratnih godina strašno je patio. Bili su milijuni izbjeglica, deseci tisuća smrti, tisuće grozota i ratnih zločina počinjenih s takvim zlom koje je i danas mučno. Bošnjaci smatraju da su oni bili primarne žrtve agresije.
Oni su sigurno imali i imaju suosjećanje i podršku međunarodne zajednice zbog zastrašujućih događaja koji su se zbili, kao što su duga opsada Sarajeva i Srebrenica. Mislim da, nažalost, neki od njih smatraju da im to daje pravo da diktiraju budućnost Bosne bez obzira da li bi se većina ljudi koji danas žive u Bosni složila s njima.
 |
- Mislim da će, u najbolju ruku, Bosna postojati kao “zamrznuti sukob” zahtijevajući stalnu prisutnost međunarodne zajednice kako bi se spriječilo njezino klizanje u nešto znatno opasnije.
Ako se Republika Srpska odvoji od BiH, kako bi se razdvojili Bošnjaci i Hrvati?
- Svako pitanje poput ovoga treba biti predmetom opširnog dijaloga sa svim stranama, regionalnim igračima i međunarodnom zajednicom. Ništa se ne smije dogoditi jednostrano.
Je li moguća disolucija BiH bez rata?
- Samo ako se međunarodna zajednica uz pomoć i podršku Hrvatske i Srbije involvira u razradu procesa koji će sve strane u Bosni prihvatiti.
Republika Srpska bi tražila ujedinjenje sa Srbijom, a hrvatski entitet sa Hrvatskom. Bi li to međunarodna zajednica prihvatila?
- Mislim da sam u Vašem prethodnom pitanju već odgovorio i na ovo pitanje.
U kakvim ste odnosima s Miloradom Dodikom? U Hrvatskoj neki misle da radite u njegovu korist.
- Dodik je znatno manje važan nego što mu se priznaje. Ono što je važno jest stav bosanskih Srba. Oni stalno glasaju za pojedince koji izražavaju stavove kao Dodik. Jedina razlika je u tome što je u prošlosti visoki predstavnik imao snagu i sposobnost razriješiti ih dužnosti na koje su izabrani. Kada bi se Dodika smijenilo, bosanski Srbi bi jednostavno izabrali nekoga tko dijeli njihove stavove.
Kako ocjenjujete dolazak Borisa Tadića u Vukovar i njegovu gestu isprike?
- Tadićev posjet Vukovaru bio je vrlo pozitivan korak naprijed za regionalno pomirenje. I vrlo hrabar individualni čin srbijanskog lidera.
Hoće li Hrvatska ući u EU samostalno? Ili možda u paketu sa Srbijom?
- Hrvatska će biti sljedeća zemlja koja će se pridružiti EU-u. Možda će neko vrijeme biti zadnja zemlja koja će to učiniti s obzirom na zamor europskoga proširenja. Kandidatura Srbije, u najbolju ruku, neće dati rezultata još najmanje osam godina.
No comments:
Post a Comment