Bivši savjetnik američkog predsjednika za BiH i bivši veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj i Srbiji govori otvoreno o budućnosti.
U BiH ništa nije riješeno petnaest godina nakon rata usprkos
naporima međunarodne zajednice. Nikoga u BiH ne treba prisiljavati da
ostane u zemlji koja ne funkcionira i zbog toga je jedno od mogućih
rješenja odcjepljenje Republike Srpske i disolucija zemlje - glasila je
televizijska izjava
Williama Montgomeryja, barem po
onome kako su je zadnjeg dana listopada prenijeli svi mediji u BiH, a
mnogi u Hrvatskoj doživjeli kao izravnu podršku bivšeg američkog
veleposlanika politici
Milorada Dodika.
Tim povodom zamolili smo Williama Montgomeryja za razgovor.
Izjavili ste da je podjela BiH jedno od rješenja. Što ste točno pod tim mislili?
- Ne možete početi tim pitanjem.
Zašto?
- Prvo, svatko treba biti svjestan situacije s kojom smo suočeni.
Kakva je situacija?
- Međunarodna zajednica potrošila je više od 20 milijardi dolara,
posvetila veliku količinu vremena visokih dužnosnika tijekom više od 15
godina kako bi omogućila da Daytonski mirovni sporazum funkcionira i
kako bi se Bosna razvila kao održiva država koja može biti samostalna.
Što je rezultat tih napora?
- Unatoč svim tim naporima, Bosna je, ustvari, neuspjela država.
Stopa nezaposlenosti je astronomska, industrijski rast minimalan,
kantoni u Federaciji ne funkcioniraju, a strana ulaganja su gotovo
nepostojeća. Bosna nastavlja funkcionirati samo zahvaljujući konstantnoj
prisutnosti i pomoći međunarodne zajednice. Bez te prisutnosti,
situacija bi brzo postala vrlo opasna i nestabilna.
Je li moguć projekt multietničke Bosne koji bi sve strane zadovoljio?
- Ni bosanski Hrvati ni bosanski Srbi nisu zadovoljni sadašnjom
Bosnom kako je definirana Daytonskim mirovnim sporazumom. Bosanski
Hrvati okrenuti su Hrvatskoj, a bosanski Srbi smatraju se već više-manje
odvojenima od ostatka Bosne u svojoj Republici Srpskoj. Nada da će se
ponovo izgraditi istinski multietnička Bosna nije se ostvarila i ne čini
se vjerojatnim da će se to dogoditi u doglednoj budućnosti.
Čini se da Bosna više nije u fokusu interesa međunarodne zajednice?
- Interes međunarodne zajednice u Bosni se smanjio u svjetlu
mnogobrojnih kriza koje zahtijevaju pozornost, a također i zahvaljujući
izostanku nasilja u samoj Bosni. Nema više dnevnih vijesti o krvavim
događajima koji su izazivali zabrinutost cijelog svijeta.
Vojne snage međunarodne zajednice u Bosni znatno su smanjene, a time i
sposobnost međunarodne zajednice da nametne svoju volju na tri etničke
skupine i diktira događajima u Bosni. “Bonn Powers” kojima je visokom
predstavniku omogućeno da arbitrarno poništi zakonodavstvo i razriješi
izabrane dužnosnike ako ocijeni da su dotično zakonodavstvo ili
političari “antidaytonski”, sada su postali u najbolju ruku
problematični.
Njihovo korištenje moglo bi izazvati upravo onakvu krizu kakvu
međunarodna zajednica očajnički želi izbjeći. Bosanski čelnici svjesni
su te činjenice i to ih je ohrabrilo. Tako Dodik ima puno više slobode
davati provokativne primjedbe koje su u prošlosti vodile do razrješenja
od visokog predstavnika.
Daytonski sporazum ne funkcionira, ali ipak ga se nitko javno ne usudi dovesti u pitanje?
- Dok međunarodna zajednica nije bila uspješna u stvaranju potpuno
funkcionirajuće multietničke države, bila je vrlo uspješna u nametanju
zabrane svim regionalnim liderima da na bilo koji način dovode u pitanje
Daytonski mirovni sporazum. Kao rezultat toga, nitko se ne usudi
iznijeti sve ove neugodne činjenice koje sam naveo.
Koji je Vaš cilj kad upozoravate na te neugodne činjenice?
- Moj cilj je jednostavno otvoriti vrata priznavanju stvarnosti za
koju svi znamo da je istinita. Uistinu sumnjam da se itko tko imalo
prati događaje u Bosni privatno ne bi složio s ijednom riječi koju sam
vam prethodno rekao.
Koju je pogrešku, po Vama, učinila međunarodna zajednica glede raspada bivše Jugoslavije?
- Međunarodna zajednica napravila je veliku pogrešku 1990.-1992.
Posvetili smo sve svoje napore kako bismo pokušali spriječiti neizbježan
raspad Jugoslavije umjesto da smo pokušali inzistirati da se raspad
izvede na regulirani, mirni način. To je bila jedina moguća prilika koju
smo imali kako bismo spriječili nasilje koje je uslijedilo. Ne bismo
smjeli napraviti ponovo istu pogrešku.
Kakva je budućnost Bosne i Hercegovine moguća?
- Kako sada stvari stoje, postoje zapravo samo dvije mogućnosti za
Bosnu. Prva, na kojoj inzistiraju EU i SAD, a da to nikada ne priznaju,
jest da Bosna ostane kao jedan od svjetskih “zamrznutih sukoba” sa
znatnom međunarodnom prisutnošću kako bi se osiguralo da ona ostane
“zamrznuta”.
Druga, koju ja preferiram, jest da se potraže druga rješenja. To ima
puno veću šansu da se narodu u Bosni da prilika da uistinu postane
dijelom Europe i osigura bolju budućnost za svoju djecu. Ključna je
stvar u tom pristupu, međutim, da svi sudionici uključeni u proces u
samoj Bosni, regiji i međunarodnoj zajednici budu u to involvirani. Ne
smije biti jednostranih koraka - to bi bilo vrlo opasno.
Je li izjava o mogućoj podjeli Bosne Vaš osobni stav? Bi li Washington podržao takav epilog ove države?
- Moji stavovi o situaciji u Bosni su u cijelosti samo moji. Koliko
ja znam, ne dijeli ih, bar ne javno, nitko u američkoj vladi.
Rekli ste da Bošnjaci žive u prošlosti. Kako to mislite?
- Svatko tko je živio u Bosni za vrijeme ratnih godina strašno je
patio. Bili su milijuni izbjeglica, deseci tisuća smrti, tisuće grozota i
ratnih zločina počinjenih s takvim zlom koje je i danas mučno. Bošnjaci
smatraju da su oni bili primarne žrtve agresije.
Oni su sigurno imali i imaju suosjećanje i podršku međunarodne
zajednice zbog zastrašujućih događaja koji su se zbili, kao što su duga
opsada Sarajeva i Srebrenica. Mislim da, nažalost, neki od njih smatraju
da im to daje pravo da diktiraju budućnost Bosne bez obzira da li bi se
većina ljudi koji danas žive u Bosni složila s njima.
Ne vjerujete da će BiH opstati kao jedinstvena država?
- Mislim da će, u najbolju ruku, Bosna postojati kao “zamrznuti
sukob” zahtijevajući stalnu prisutnost međunarodne zajednice kako bi se
spriječilo njezino klizanje u nešto znatno opasnije.
Ako se Republika Srpska odvoji od BiH, kako bi se razdvojili Bošnjaci i Hrvati?
- Svako pitanje poput ovoga treba biti predmetom opširnog dijaloga sa
svim stranama, regionalnim igračima i međunarodnom zajednicom. Ništa se
ne smije dogoditi jednostrano.
Je li moguća disolucija BiH bez rata?
- Samo ako se međunarodna zajednica uz pomoć i podršku Hrvatske i
Srbije involvira u razradu procesa koji će sve strane u Bosni
prihvatiti.
Republika Srpska bi tražila ujedinjenje sa Srbijom, a hrvatski entitet sa Hrvatskom. Bi li to međunarodna zajednica prihvatila?
- Mislim da sam u Vašem prethodnom pitanju već odgovorio i na ovo pitanje.
U kakvim ste odnosima s Miloradom Dodikom? U Hrvatskoj neki misle da radite u njegovu korist.
- Dodik je znatno manje važan nego što mu se priznaje. Ono što je
važno jest stav bosanskih Srba. Oni stalno glasaju za pojedince koji
izražavaju stavove kao Dodik. Jedina razlika je u tome što je u
prošlosti visoki predstavnik imao snagu i sposobnost razriješiti ih
dužnosti na koje su izabrani. Kada bi se Dodika smijenilo, bosanski Srbi
bi jednostavno izabrali nekoga tko dijeli njihove stavove.
Kako ocjenjujete dolazak Borisa Tadića u Vukovar i njegovu gestu isprike?
- Tadićev posjet Vukovaru bio je vrlo pozitivan korak naprijed za
regionalno pomirenje. I vrlo hrabar individualni čin srbijanskog lidera.
Hoće li Hrvatska ući u EU samostalno? Ili možda u paketu sa Srbijom?
- Hrvatska će biti sljedeća zemlja koja će se pridružiti EU-u. Možda
će neko vrijeme biti zadnja zemlja koja će to učiniti s obzirom na zamor
europskoga proširenja. Kandidatura Srbije, u najbolju ruku, neće dati
rezultata još najmanje osam godina.