Bivši savjetnik američkog predsjednika za BiH i bivši veleposlanik  SAD-a u Hrvatskoj i Srbiji govori otvoreno o budućnosti.
U BiH ništa nije riješeno petnaest godina nakon rata usprkos 
naporima međunarodne zajednice. Nikoga u BiH ne treba prisiljavati da 
ostane u zemlji koja ne funkcionira i zbog toga je jedno od mogućih 
rješenja odcjepljenje Republike Srpske i disolucija zemlje - glasila je 
televizijska izjava 
Williama Montgomeryja, barem po 
onome kako su je zadnjeg dana listopada prenijeli svi mediji u BiH, a 
mnogi u Hrvatskoj doživjeli kao izravnu podršku bivšeg američkog 
veleposlanika politici 
Milorada Dodika.
Tim povodom zamolili smo Williama Montgomeryja za razgovor.
Izjavili ste da je podjela BiH jedno od rješenja. Što ste točno pod tim mislili? 
- Ne možete početi tim pitanjem. 
Zašto? 
- Prvo, svatko treba biti svjestan situacije s kojom smo suočeni. 
Kakva je situacija? 
- Međunarodna zajednica potrošila je više od 20 milijardi dolara, 
posvetila veliku količinu vremena visokih dužnosnika tijekom više od 15 
godina kako bi omogućila da Daytonski mirovni sporazum funkcionira i 
kako bi se Bosna razvila kao održiva država koja može biti samostalna. 
Što je rezultat tih napora? 
- Unatoč svim tim naporima, Bosna je, ustvari, neuspjela država. 
Stopa nezaposlenosti je astronomska, industrijski rast minimalan, 
kantoni u Federaciji ne funkcioniraju, a strana ulaganja su gotovo 
nepostojeća. Bosna nastavlja funkcionirati samo zahvaljujući konstantnoj
 prisutnosti i pomoći međunarodne zajednice. Bez te prisutnosti, 
situacija bi brzo postala vrlo opasna i nestabilna. 
Je li moguć projekt multietničke Bosne koji bi sve strane zadovoljio? 
- Ni bosanski Hrvati ni bosanski Srbi nisu zadovoljni sadašnjom 
Bosnom kako je definirana Daytonskim mirovnim sporazumom. Bosanski 
Hrvati okrenuti su Hrvatskoj, a bosanski Srbi smatraju se već više-manje
 odvojenima od ostatka Bosne u svojoj Republici Srpskoj. Nada da će se 
ponovo izgraditi istinski multietnička Bosna nije se ostvarila i ne čini
 se vjerojatnim da će se to dogoditi u doglednoj budućnosti. 
Čini se da Bosna više nije u fokusu interesa međunarodne zajednice? 
- Interes međunarodne zajednice u Bosni se smanjio u svjetlu 
mnogobrojnih kriza koje zahtijevaju pozornost, a također i zahvaljujući 
izostanku nasilja u samoj Bosni. Nema više dnevnih vijesti o krvavim 
događajima koji su izazivali zabrinutost cijelog svijeta.
Vojne snage međunarodne zajednice u Bosni znatno su smanjene, a time i
 sposobnost međunarodne zajednice da nametne svoju volju na tri etničke 
skupine i diktira događajima u Bosni. “Bonn Powers” kojima je visokom 
predstavniku omogućeno da arbitrarno poništi zakonodavstvo i razriješi 
izabrane dužnosnike ako ocijeni da su dotično zakonodavstvo ili 
političari “antidaytonski”, sada su postali u najbolju ruku 
problematični.
Njihovo korištenje moglo bi izazvati upravo onakvu krizu kakvu 
međunarodna zajednica očajnički želi izbjeći. Bosanski čelnici svjesni 
su te činjenice i to ih je ohrabrilo. Tako Dodik ima puno više slobode 
davati provokativne primjedbe koje su u prošlosti vodile do razrješenja 
od visokog predstavnika. 
Daytonski sporazum ne funkcionira, ali ipak ga se nitko javno ne usudi dovesti u pitanje? 
- Dok međunarodna zajednica nije bila uspješna u stvaranju potpuno 
funkcionirajuće multietničke države, bila je vrlo uspješna u nametanju 
zabrane svim regionalnim liderima da na bilo koji način dovode u pitanje
 Daytonski mirovni sporazum. Kao rezultat toga, nitko se ne usudi 
iznijeti sve ove neugodne činjenice koje sam naveo. 
Koji je Vaš cilj kad upozoravate na te neugodne činjenice? 
- Moj cilj je jednostavno otvoriti vrata priznavanju stvarnosti za 
koju svi znamo da je istinita. Uistinu sumnjam da se itko tko imalo 
prati događaje u Bosni privatno ne bi složio s ijednom riječi koju sam 
vam prethodno rekao. 
Koju je pogrešku, po Vama, učinila međunarodna zajednica glede raspada bivše Jugoslavije? 
- Međunarodna zajednica napravila je veliku pogrešku 1990.-1992. 
Posvetili smo sve svoje napore kako bismo pokušali spriječiti neizbježan
 raspad Jugoslavije umjesto da smo pokušali inzistirati da se raspad 
izvede na regulirani, mirni način. To je bila jedina moguća prilika koju
 smo imali kako bismo spriječili nasilje koje je uslijedilo. Ne bismo 
smjeli napraviti ponovo istu pogrešku. 
Kakva je budućnost Bosne i Hercegovine moguća? 
- Kako sada stvari stoje, postoje zapravo samo dvije mogućnosti za 
Bosnu. Prva, na kojoj inzistiraju EU i SAD, a da to nikada ne priznaju, 
jest da Bosna ostane kao jedan od svjetskih “zamrznutih sukoba” sa 
znatnom međunarodnom prisutnošću kako bi se osiguralo da ona ostane 
“zamrznuta”.
Druga, koju ja preferiram, jest da se potraže druga rješenja. To ima 
puno veću šansu da se narodu u Bosni da prilika da uistinu postane 
dijelom Europe i osigura bolju budućnost za svoju djecu. Ključna je 
stvar u tom pristupu, međutim, da svi sudionici uključeni u proces u 
samoj Bosni, regiji i međunarodnoj zajednici budu u to involvirani. Ne 
smije biti jednostranih koraka - to bi bilo vrlo opasno. 
Je li izjava o mogućoj podjeli Bosne Vaš osobni stav? Bi li Washington podržao takav epilog ove države? 
- Moji stavovi o situaciji u Bosni su u cijelosti samo moji. Koliko 
ja znam, ne dijeli ih, bar ne javno, nitko u američkoj vladi. 
Rekli ste da Bošnjaci žive u prošlosti. Kako to mislite? 
- Svatko tko je živio u Bosni za vrijeme ratnih godina strašno je 
patio. Bili su milijuni izbjeglica, deseci tisuća smrti, tisuće grozota i
 ratnih zločina počinjenih s takvim zlom koje je i danas mučno. Bošnjaci
 smatraju da su oni bili primarne žrtve agresije.
Oni su sigurno imali i imaju suosjećanje i podršku međunarodne 
zajednice zbog zastrašujućih događaja koji su se zbili, kao što su duga 
opsada Sarajeva i Srebrenica. Mislim da, nažalost, neki od njih smatraju
 da im to daje pravo da diktiraju budućnost Bosne bez obzira da li bi se
 većina ljudi koji danas žive u Bosni složila s njima.
Ne vjerujete da će BiH opstati kao jedinstvena država? 
- Mislim da će, u najbolju ruku, Bosna postojati kao “zamrznuti 
sukob” zahtijevajući stalnu prisutnost međunarodne zajednice kako bi se 
spriječilo njezino klizanje u nešto znatno opasnije.
 Ako se Republika Srpska odvoji od BiH, kako bi se razdvojili Bošnjaci i Hrvati? 
- Svako pitanje poput ovoga treba biti predmetom opširnog dijaloga sa
 svim stranama, regionalnim igračima i međunarodnom zajednicom. Ništa se
 ne smije dogoditi jednostrano. 
Je li moguća disolucija BiH bez rata? 
- Samo ako se međunarodna zajednica uz pomoć i podršku Hrvatske i 
Srbije involvira u razradu procesa koji će sve strane u Bosni 
prihvatiti. 
Republika Srpska bi tražila ujedinjenje sa Srbijom, a hrvatski entitet sa Hrvatskom. Bi li to međunarodna zajednica prihvatila? 
- Mislim da sam u Vašem prethodnom pitanju već odgovorio i na ovo pitanje. 
U kakvim ste odnosima s Miloradom Dodikom? U Hrvatskoj neki misle da radite u njegovu korist. 
- Dodik je znatno manje važan nego što mu se priznaje. Ono što je 
važno jest stav bosanskih Srba. Oni stalno glasaju za pojedince koji 
izražavaju stavove kao Dodik. Jedina razlika je u tome što je u 
prošlosti visoki predstavnik imao snagu i sposobnost razriješiti ih 
dužnosti na koje su izabrani. Kada bi se Dodika smijenilo, bosanski Srbi
 bi jednostavno izabrali nekoga tko dijeli njihove stavove. 
Kako ocjenjujete dolazak Borisa Tadića u Vukovar i njegovu gestu isprike? 
- Tadićev posjet Vukovaru bio je vrlo pozitivan korak naprijed za 
regionalno pomirenje. I vrlo hrabar individualni čin srbijanskog lidera.
 
Hoće li Hrvatska ući u EU samostalno? Ili možda u paketu sa Srbijom? 
- Hrvatska će biti sljedeća zemlja koja će se pridružiti EU-u. Možda 
će neko vrijeme biti zadnja zemlja koja će to učiniti s obzirom na zamor
 europskoga proširenja. Kandidatura Srbije, u najbolju ruku, neće dati 
rezultata još najmanje osam godina.